okusi-tastes

utorak, 01.07.2008.

Mykonos 2

Evo dakle i drugog posta o Grckoj. O vjencanju cu u trecem.

Dakle, kako je bilo i sto smo radili? Krenut cu redom a opet zbrckano. Uz fotke.

Dakle klince smo utovarili svekrvi i uputili se u zracnu luku. Sve na vrijeme, sve okej. Mi u taksiju i ja gledam muzeve cipele i pitam da li je uzeo i druge cipele, one za odjelo. Naravno da nije. Ali to je tako kad se pakira pet minuta prije nego krenemo. Htio se vratiti natrag po njih. No way ! Sva sreca da je u bescarinskoj zoni Stiefelkönig, trgovina cipela. Nagovarala sam ga da kupi japanke ili neke natikace jer je ipak vjencanje poslije na plazi. Nije htio i na kraju je kupio cipele koje mu navodno ionako trebaju. Nas let je bio zbog EP-a pomaknut za dva sata jer je taj dan cak 160 privatnih ruskih zrakoplova zeljelo sletjeti u Bec. Bilo je naime polufinale Rusija-Spanjolska. Dozvolili su oko 50. Grrrr. Tu krece sranje zvano let za Mikonos preko Atene. I slampavost nase agencije koja je mogla a nije organizirala putovanje preko dvije vec samo preko jedne zrakoplovne kompanije i tako nam oduljila put.

slijecemo u Atenu

U zracnoj luci u Ateni, smrdljivi kutak za pusace.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Ove okomite Winston kutije navodno prociscavaju zrak. Meni je to svejedno uzasno smrdjelo a i jednom frendu koji malo pusi.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Inace je ocito da smo na Balkanu, mora se pusiti i to puno. Dok u Becu nigdje osim u vrlo zatvorenoj i izoliranoj kutiji mozes pusiti, u Ateni smrdi posvuda. Pusi se i u kaficu Mc Donaldsa i u kaficu u koju se ulazi s boarding card.

Ovak izgleda kad se izadje iz aerodromske zgrade.

Plus hm oko 38-39°C, taksist je ovaj otkopcane kosulje. Svejedno je zrak suh a u sjeni vrlo ugodno jer puse vrlo jak vjetar. Zbog tog vjetra me bilo malo frka leta koji je trebao biti u avioncicu s oko 40-tak mjesta. Ali je navala na otok bila takva da su ipak uzeli Boeing. Tu mogu reci na nesrecu jer se mali avioncic navodno bolje ponasa na vjetru. U to smo se uvjerili na povratku. A let za Mikonos, ajme meni....naletjela sam se u zivotu stvarno dosta ali ovo se treslo, padalo, cinilo se kao da ce nam se avion raspasti u zraku. uzas....uf, neki su vristali....dugo mi nije bilo ovako neugodno. Vrlo vrlo neugodan let i jos neugodnije slijetanje i moram priznati da me bilo pomalo frka.

Frend je pokupio nas i jos neke frendove s istog leta i odvezao nas do hotela. Ostavili smo stvari i kud nego – na nogomet, na polufinale Rusija-Spanjolska. U Mykonos Grand Hotel gdje je odsjeo dio uzvanika vjencanja. Fenomenalan hotel, odlican bar, divna terasa i pogled. Cijene bolje da ne spominjem. Pogledajte si na linku sami.

Nakon toga, vec iza ponoci, na pice i snack u Cavo Tagoo hotel, uz bazencic. Fenomenalno izgleda, pogledajte si malo njihove stranice. Hotel je jedan od najboljih u svijetu, tu su odsjeli isto neki frendovi ali i mladenci - soba im je direktno uz bazen tamo na vrhu klisure. Cjenika na sajtu nema ali mladozenja navodno poznaje vlasnika pa dobiva popust. Cijena je i uz popust vjerojatno prepaprena.

Evo par slikica koje su sve odreda neostre jer sam slikala bez blica. Blic ubija atmosferu a meni su ovakve neostre ipak ljepse. Neostre su zbog jakog vjetar. I ne, nije bio neugodan. Bez vjetra se navodno znojis od vrucine.

Tu je predvorje, vidjeli ste ga i u proslom postu.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Ulaz.

Malo apstraktnog pogleda, bez blica, prema bazenu.

Sve je ovo bar uz bazen. Bazen osvjetljen svako malo razlicitom bojom.

Zahodi u podrumu, uklesani u stijenu.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

tu se peru ruke, na prastarim kadama za pranje rublja. Ovaj prah u soljenkama je sapun.

Ovo je pak vrt naseg hotela. Hoteli su ovdje uglavnom niski i imaju samo prizemlje i prvi kat. Odlicno su uklopljeni u prirodu i doista nema razlika u arhitekturi izmedju npr. trgovine, hotela, privatne kuce ili praonice vesa.

Hotel je bio na plazi i moglo se iznajmiti lezaljke pod odlicnim velikim drvenim suncobranima koji doista stite od sunca. Ovo dobijete cim se uvalite.

Naravno da postoje dva konobara koja doslovce cijelo vrijeme trce i posluzuju goste. Sve neformalno, kratke hlace, majica, silterica. Nema preseravanja ili bahatosti, nepotrebne glume. A kamoli scena poput one iz Dubrovnika, koju sam opisala u proslom postu.

Jedna je gosca imala rodjendan pa su se pojavila tri konobara s velikom tacnom narezanog svjezeg voca i malom tortom i svjecicom. Otpjevali su joj na grckom neku “sretan rodjendan” pjesmu. Lijepa gesta.

Mykonos grad
Shuttle bus naseg hotelcica nas je odvezao do grada, imali smo par sati prije nego smo se trebali pojaviti na plazi gdje je bilo cijelo drustvo. Mikonos je prelijep, upravo presladak pa samo dajem fotke uz kratka objasnjenja, umjesto dugih. Vise si procitajte ovdje (njemacki) ili ovdje (engleski). Na susjedni otok Delos nismo stigli otici, ostavljamo za drugi put. Delos je u anticko doba bio znacajan kulturni i vjerski centar. Navodno se na otoku nije smjelo niti roditi (niti umrijeti tako da nije imao stalnu populaciju. Tu je navodno rodjen bog Apolon. Divovski falusi dominiraju.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

natrag u Mikonos

Ribarnica na otvorenom, odmah u luci kraj ribarskih brodica.

Mreze se suse.

Motorini kojima se Mikonjanci voze po uskim ulicicama grada. I oni jedva stanu jer su ulice samo nesto sire od ovih motora. Dakle, autiju nema.

Nastavak slijedi...